Koliko proteina trebam dnevno — Vodič za sportaše i aktivne ljude
PrepMe tim
Podijeli ovaj članak
Koliko proteina trebaš dnevno ovisi o tjelesnoj masi, aktivnosti i životnim okolnostima. EFSA navodi 0,83 g/kg dnevno kao populacijski referentni unos (PRI) za zdrave odrasle. To nije individualni sportski plan.
Koliko proteina trebam dnevno?
| Kontekst | Referentni podatak |
|---|---|
| Zdrave odrasle osobe, EFSA | 0,83 g/kg dnevno |
| Zdrave osobe koje vježbaju, ISSN | 1,4–2,0 g/kg dnevno za većinu vježbača |
Izvori: EFSA, referentne vrijednosti proteina, 2012. i ISSN, stajalište o proteinima i vježbanju, 2017. (na engleskom). Raspon iz sportskog izvora odnosi se na opisanu populaciju; nemoj ga automatski prenositi na djecu, trudnoću ili osobe sa zdravstvenim ograničenjima.
Primjer izračuna za osobu od 75 kg
Računski, 75 × 0,83 iznosi približno 62 g proteina dnevno. Raspon 1,4–2,0 g/kg za istu masu iznosi 105–150 g dnevno. Primjeri pokazuju kako se množi vrijednost po kilogramu; odabir cilja za konkretnu osobu traži njezin kontekst.
Koji su prehrambeni izvori proteina?
U izbor možeš uključiti meso, ribu, jaja, mliječne proizvode, mahunarke i soju, prema svojoj prehrani i podnošenju namirnica. Kod brojčanih usporedbi provjeri odnosi li se podatak na sirovu ili pripremljenu hranu, 100 g ili cijelu porciju.
Primjer takve razlike nalazi se u vodiču koliko kalorija i proteina ima jaje. Količinu proteina jednog proizvoda nemoj pripisati svim jelima iz iste kategorije.
Kako rasporediti unos kroz obroke?
Najprije pregledaj što jedeš tijekom cijelog dana. Zatim uz pojedine obroke zabilježi količinu proteina prema deklaraciji ili jasno označenom referentnom podatku. Tako lakše vidiš što ti nedostaje i trebaš li prilagoditi veličinu ili sastav obroka.
Za usporedbu gotovih jela otvori PrepMe obroke i provjeri odabranu Standard ili XL porciju ako je ponuđena. U vodiču kroz proteinske obroke nalaze se primjeri iz ponude, a prijedlog ručkova za posao može pomoći pri rasporedu.
Treba li uvijek ciljati što više proteina?
Sam veći broj nije dovoljan kriterij za izbor prehrane. Važni su i ukupna energija, ostali hranjivi sastojci, raznolikost i podnošenje obroka. Kod bolesti bubrega, drugih dijagnoza ili propisane prehrane unos dogovori s liječnikom ili nutricionistom. Raspon iz sportskog izvora nije gornja sigurna granica.